Selo Koštunići

Vremenska prognoza:

KoštunićiKoštunići su selo kroz koje protiču četiri reke, sa kućama na četiri vode i tri crkve. Na Preobraženje 1996. godine, u ovom selu je započet veliki etno – projekat sa ciljem povratka zdravoj hrani, čistoj vodi i prirodnim proizvodima.

Pažnju turista privlače naročito :

Etno – kuća “ Anđelija Mišić „ – Sagrađena u duhu narodnog graditeljstva. U njoj se proizvode predmeti za domaćinstvo i odevni predmeti visoke mode na tradicionalan način, od prirodnih materijala ;

Etno – muzej “ Prodanovića magaza „ – Zgrada muzeja je stara oko 120 godina. U njoj je smešten etno – muzej sa predmetima iz 18. i 19. veka i stalna postavka slikara Bože Prodanovića ;

Restoran “ Ravna Gora „ – Restoran je u dva nivoa sa ambijentom iz prethodna dva veka ;

Spomen – dom Živojina Mišića ;

Apartmansko naselje “ Vajati „ – Smeštajni objekti apartmanskog tipa, savremeno opremljeni, sagrađeni po uzoru na srpski vajat iz prethodnih vekova ;

Ravna Gora – Široki plato na planini Suvobor, bogat bukovom šumom i pašnjacima. Na platou je spomenik đeneralu Draži Mihailoviću, Crkva svetog Đorđa, planinska kuća, vidikovac Babina Glava i dve pećine : Suva i Mokra.

2 thoughts on “Selo Koštunići”

  1. Postovani,
    mi smo pre par godina bili u Kostunicima,odseli smo u vajatu,a hranili se u restoranu Ravna gora.Posle izvesnog vremena smo hteli ponovo da idemo,ali su nam zaposleni rekli da su vajati sruseni i da postoji samo privatni smestaj.Sada vidim da odem pisete o vajatima,pa nas interesuje staje u stvari s vajatima i da li su mozda izgradjeni novi?Da li je to kod restorana neki bazen,ili je namenski samo za zaposlene?Ukoliko postoje vajati,molim vas napisite nam cenovnik nocenja sa obrocima u restoranu.Unapred zahvaljujem i ocekujem vas odgovor.

  2. Takodje sam pre nekoliko godina u dva navrata boravila u prelepim vajatima ali kad sam dosla treci put sve je bilo pusto i tuzno, pitala sam jednog radnika koji radi u preduzecu tu u blizini sta se to desilo onmi je rekao da to iko tacno nezna ali da vajati nisu u funkciji da su devastirani i da tako stoje pusti i prazni nazalost. Neznam sta se to deslio ali ja znam da je bilo prelepo, taj divni covek s koji sam razgovarala ubedjivao me da ce to ponovo sve biti lepo kao ranije ali me nije uspeo ubediti, jer je njegov izraz lica bio skroz pesimistican. Zao mi je sto je tako, svojim prijateljima sam sa divljenjem pricala o tom prelepom selu i jos divnijim ljudima! Voljela bi da je do sada sve krenulo na bolje, jer me raduje svaki pomak u mojoj majčici Srbiji i ako zivim u Republici Srpskoj! Veliki bratski i prijateljski pozdrav! Hvala za odgovor unapred!

Затворено за коментаре.

Scroll to Top